Frane Gotovca mnogi se živo sjećaju. Arhitekt je to koji je ostavio značajan pečat u slici Splita, ali osobna sjećanja ljudi koji su ga poznavali još se više vežu uz njegovu polemičnost, anegdote i društveni angažman. U tom kontekstu treba napomenuti da veliki dio njegove ostavštine čine tekstovi, većinom kolumne koje je pisao za Slobodnu Dalmaciju, kojih je dio i objavljen u knjizi Društva arhitekata Splita Izazov prostora. Stoga nije čudno da se tako živopisan arhitekt krajem 60-ih godina upustio u višegodišnju avanturu izgradnje kompleksa samostana Svetog Josipa sa župnom crkvom Svete Obitelji. Proces projektiranja i ishođenja dozvole, prema kazivanju mnogih, bio je administrativna zavrzlama. Zbog blizine vojnog objekta i nezadovoljnih stanara u susjednim zgradama, komisija za urbanizam izglasala je dozvolu tek nakon što se u njoj angažirao i sam Gotovac. To je bila prva poslijeratna crkva izgrađena na području Splita, a još cijelo desetljeće, do izgradnje konkatedrale Sv. Petra, ostala je i jedina.